57 utrka u 52 sekunde i 15 stotinki

Dojmovi iz Semmeringa vjerojatno se svima nama neće slegnuti tamo do početka subotnjeg veleslaloma u Kranjskoj Gori i tako treba biti.

Teško je riječima opisati jučerašnji dan i u svakom novom prepričavanju se nađe neki novi detalj.

Meni je jučerašnja utrka, bila 57 utrka u FIS Svjetskog kupa na licu mjesta. Na prvu me kao dijete u nižim razredima osnovne škole odvela mama sada već davne 2005. godine.

I zvuči nestvarno, ali kroz sve te godine i sve te utrke, nisam niti jednom svjedočio postolju uživo.

Svi znamo kako je Janica na toj mojoj prvoj utrci 2005. godine na Sljemenu haklala vrata.

Ivica Kostelić je 2013. godine na Sljemenu bio nakon prve vožnje u igri za postolje, ali nije uspio u drugoj vožnji.

Kada se Filip Zubčić 2020. godine u Hinterstoderu popeo na postolje, veleslalom je umjesto u nedjelju održan u ponedjeljak, a ja sam se nedjelju morao vratiti u Zagreb.

Kada se Filip Zubčić penjao na postolja u sezoni 2020/2021, zbog pandemije je bio izuzetno ograničen pristup za javnost.

U prošloj sezoni Leona je bila druga nakon prve vožnje u Kranjskoj Gori, ali onaj pad pred ciljem i sve što se događalo zbog njega, odnijeli su joj taj dan postolje.

Bio sam ove sezone u Soeldenu, kad je Zubo izletio sa staze, a skijao je prema postolju.

Bio sam i prošlog vikenda u Alta Badiji, kada smo dva dana zaredom za 5 odnosno 6 stotinki ostali bez postolja.

I, iako stvarno nisam praznovjerna osoba, nakon tolikih utrka i toliko puta blizu postolja, dio mene mislio je da nosim našim skijašicama i skijašima lošu sreću.

Međutim, jučer je jednostavno sve išlo prema toj prvoj pobjedi, ali s obzirom na to da je to slalom, nikad se ne zna. Zrinka je bila izuzetno suverena i u prvoj i u drugoj vožnji i mirnoća koju je ona pokazivala na van, isto kao i Amir Ljutić i cijela ekipa između dvije vožnje, svakome bi ulila dodatnu dozu sigurnosti.

I da, prošlo mi je kroz glavu kad je Zrinka pogriješila u drugoj vožnji ,,ne valjda opet", ali Zrinka je jednostavno gazila dalje i suvereno došla do prve pobjede u karijeri.

Kad je prošla vrata koja je nekoliko minuta ranije zahaklala Neja Dvornik, znao sam da je to to i digao sam ruke u zrak. Sljedećih nekoliko minuta ekstaze ne mogu točno opisati, ali sjećam se opet pomalo čudnih pogleda austrijskih navijača koji ne razumiju koliko se mi možemo veseliti jednoj pobjedi.

Sreću kakvu sam vidio na licu Zrinkinog djeda nisam nikad vidio na jednoj osobi, a činjenica da je Zrinka ovo mogla ostvariti pred svojom obitelji i prijateljima samo je šlag na tortu cijele ove priče.

Pričekao sam Zrinku da odradi sve medijske obaveze jer ih je jučer bilo jako puno, došla je do mene, pitala me ,,Jesi pustio suzu ?", nakon potvrdnog odgovora, rekao sam joj da je uspjela razbiti ,,moje prokletstvo", bila je iznenađena da nikad nisam svjedočio postolju uživo u svim tim utrkama na kojima sam bio i u svom neiskvarenom stilu je rekla: ,,Ajoj, a jadan, baš mi je drago i zbog tebe"

Ta jedna rečenica jako dobro opisuje Zrinku kao osobu i zbog toga što je ona tako dobra osoba mi je samo još više drago što je uspjela doći do ovog uspjeha. Svi znamo da je ovo tek početak i samo nam želim svima da uživamo u godinama koje dolaze.