Zrinka na ispitu zrelosti

Kada je prošlu sezonu FIS Svjetskog kupa završila s nekoliko uzastopnih izlijetanja, ali i ranije u prošloj sezoni kada bi joj se ta izlijetanja događala, puno se u javnosti pričalo o Zrinki Ljutić i njezinoj glavi.

Bilo je tu svakakvih komentara, od toga da treba kod psihologa, pa da treba promijeniti trenera i slično. Da se razumijemo, korištenje usluga sportskih psihologa nisu nikakva sramota, koriste ih mnogi naši uspješni sportaši, međutim radi se o načinu na koji su neki od tih komentara bili intonirani. O ovoj ideji da se mijenja trener ne treba ništa drugo reći osim Zrinkinog sarkastičnog komentara iz Podcast Inkubatora prošlog proljeća: ,,Tražim trenera na Njuškalu".

S druge strane, mnogi su govorili da je to sve dio odrastanja. Nešto što su prošli i mnogi veliki skijaši. Slično se moglo iščitati i iz Zrinkinih odgovora na pitanja o odustajanjima. Više je puta kroz pripremni period isticala da joj je glavni cilj dovesti svoje skijanje na takvu razinu da bude u vrhu, a da joj pritom svaka vožnja ne bude na rubu ispadanja.

Vijesti s priprema bile su odlične, pogotovo kada se radilo o veleslalomu. Zrinka je bila brza i konkurentna s najboljima, ali još važnije, Zrinka je pronašla neku svoju zonu komfora u veleslalomu i svoj idealan zavoj.

Pokazala je to i u ovih prvih sedam utrka FIS Svjetskog kupa, u veleslalomu je četiri puta bila u top 15, od čega jednom u top 10, a u slalomu je tri puta bila u top 10. Svi, pa i sama Zrinka će se složiti da to još uvijek nije njena idealna slalomska vožnja, da je u nekim utrkama imala sitnijih problema i s opremom, ali isto tako, praktički niti u jednom trenutku nije bila na rubu ispadanja, kao što je to znalo biti prošle sezone. Zrinka je u slalomu pronašla potrebnu mirnoću, a vjerujem da će s protekom vremena ove sezone napraviti i rezultatski iskorak.

Veleslalom je posebna priča i osobno vjerujem da je upravo veleslalom najviše doprinio Zrinkinoj stabilnosti. Veleslalom je puno manji rulet od slaloma. Puno je manja šansa da se dogodi nekakvo nesretno haklanje i slično. Samim time, kada se veleslalom jednom dovede na visoku razinu, on je svakom skijašu koji ga može dobro skijati veliki oslonac i kada recimo slalom ne ide. Filip Zubčić je jednom prilikom rekao da je veleslalom disciplina koju je najteže naučiti skijati na vrhunskoj razini. Nešto slično rekla je i Zrinka kada je naglasila kako joj je trebalo vrijeme da se navikne na veleslalomske terene u FIS Svjetskom kupu, koji su ipak dosta teži od onih u FIS Europskom kupu i FIS utrkama.

No, težina veleslaloma je jedna druga tema i njome ćemo se baviti u nekoj drugoj kolumni.

Vratimo se na Zrinku, ona sada ima dvije discipline i ako jedna ne ide, druga će ići i pogurati onda i tu koja ne ide prema naprijed. Osim zrelosti u razmišljanju i stabilnosti koju joj je donio veleslalom, Zrinka je i na stazi demonstrirala tu zrelost. U nekim situacijama je vrlo pametno izabrala i konzervativniji pristup i širu liniju, nije uvijek tražila najdirektniju moguću liniju i to joj se u najvećoj mjeri isplatilo.

Dogodit će se i Zrinki tu i tamo koje izlijetanje i lošiji rezultat, ali ono što je Zrinka pokazala u prvih sedam utrka ove sezone, odličan je jamac za budućnost i njen razvoj, kako u ovoj sezoni, tako i nakon nje.